Koncert fada u izvedbi Jelene Radan i gitariste s Madeire priča o čežnji i neispunjenim željama – o saudade, o najvećoj Amaliji Rodrigues i portugalskom narodu. Jelena dugo godina pjeva svoj fado koji iscjeljuje stanje ravnodušnosti, kako ona to voli reći.

Fado je pronašao Jelenu, a Jelena uživa u fadu u pauzama između koncerata autorske glazbe, a nerijetko ih i povezuje. Pedro je donio miris Madeire i znalački aranžirao pjesme koje je Jelena probrala kao one koje joj najviše znače. Pjesme, okosnica ovog fado koncerta, one su koje nas vode na putovanje sudbine i volje, mora i vjetra, straha i čežnje… Pjesme snažnog Amalijinog pečata poput „Estranha forma da vida“ (“Čudni oblik života“), „Tudo isto e fado“ („Sve je to fado“)… Što je to što nas u fadu ne čini ravnodušnima, ako ga fadista izvede kako treba? Saudade je taj osjećaj sjete, čežnje, bolna praznina neispunjenih želja, ali i vapaj, ponos, traganje… 

Jelenu je fado odveo i doveo na mnoga sjajna mjesta i pred mnoge prekrasne ljude, a sada je vraća tamo gdje je provela djetinjstvo, u Klanjec – to je već dovoljno čudo za nju…